Istanbul No. 4: Pokoja o baklavi

by Ana-Marija

Igra asocijacija:

Istanbul – Bazar, Aja Sofija, začini, rahat lokum, baklava, Europa-Azija, Orhan Pamuk, sultan…

Ništa revolucionarno, sve već viđeno, ali samim tim ništa manje zanimljivo.

Dio mog silnog veselja prije puta bila je upravo kraljica svih preslatkih kolača: baklava. Sanjareći o trenutku kad će moje nožice (ovo je već ozbiljno tepanje samoj sebi) zakoračiti istanbulskim ulicama, već sam vidjela kako će me na svakom kantunu (ili ajmo jedan turcizam: ćošku) dozivati pladanj tog grijeha uronjenog u šerbet. Naravno, pitanje državne važnosti tipa baklave nikako se ne može prepustiti slučaju; prije puta sam svakako htjela provjeriti nezaobilazna mjesta za degustiranje baklave i na kraju od toliko preporuka više nisam imala pojma gdje da potražim mitsku najbolju baklavu u Istanbulu. Eh.

Međutim, jedno je ime stalno iskakalo u svim Google pretragama i vodičima: Gulluoglu. Jedna od najboljih baklava u gradu, tradicija, najfinije tijesto, pistaciji, lješnjaci, mliječna baklava… Svašta nešto divno napisaše o tom lancu prodavaonica baklave. I malo sam se pribojavala da bi me mogla uhvatiti pretjerana euforia pa da će sav taj šećer na kraju završiti negdje oko mog struka/bokova i svih mjesta koja se lako popune.

Prvu istanbulsku baklavu nas smo četiri pojele na Velikom bazaru,  na mjestu na kojem su me nakon što sam pitala gdje je WC, uputili u ovom smjeru:

Nije obećavalo baš, ali povratka više nije bilo. Činjenica da me ispred čekaju njih tri ipak mi je ulila kakvu-takvu nadu da ću opet ugledati svjetlo dana kad izađem iz tog hodnika.

Za razliku od WC-a, baklava je bila sasvim dobra (naknadno sam shvatila da je razlog tomu taj što su je donijeli odnekud drugo). Svejedno, nadala sam se nečemu mekšem. Kako smo tek počeli, bila sam uvjerena da nas THE baklava tak čeka.

 

Navečer, već blago zabrinuta što nisam vidjela ni B od baklave kakvu sam zamislila, na Egipatskom bazaru ugledah nešto što obećava. Baklava svih vrsta na sve strane, a meni najzanimljivije one zelene od pistacija.

 

Sjele nas tri i zagrizle kad ono…  Neopisivo… Ali ne dobro nego loše. Jedva sam progutala taj komad, pripisala cijeli problem čudnim pistacijima i otišla u hotel s nadom u neko bolje baklavasto sutra.

Sutradan otiđosmo u Azijski dio. Prošetale se malo, tek toliko da možemo reći da smo bile u Aziji, nešto prigrizle i putem nazad na trajekt, odjednom mi se ukaže Gulloglu! Puna euforije probah komadić baklave s lješnjakom, učinila mi se ok, kupim par komada za nas četiri i pobjedonosno izađem van.

Kad u hotelu sasvim drugi izraz na licu…

Opet isti onaj grozni okus kao i kod one prve vizualno primamljive, a tako nejestive baklave. Puknuti od smijeha ili zaplakati od jada… Pitanje je sad. Nije mi se činilo da bi ni od jednog ni od drugog bilo neke koristi pa sam se okrenula Googleu (opet, iako me on u taj problem i uvalio) i nakon malo čačkanja ustanovila povijest bolesti: loj.

Naime, po onome što sam uspjela proguglati (a ako griješim neka me netko kompetentniji ispravi), najcjenjenije se baklave u Turskoj ne rade s maslacem nego s lojem.  Uzalud vam trud svirači, moj nos na to nije navikao. A ni nosevi mojih suputnica. Mislim da je bolje da ne prenosim sve epitete kojima su počastile ove zapravo nedužne baklave. (tko je nama zapravo kriv što ne volimo loj?)

I koji je lijek? Pa, nađeš jednu malo manje renomiranu baklavu (npr. u Cafe Mesale)  i strusiš je od početka do kraja.

 

You may also like

0 comment

Eni 10/05/2013 - 16:15

Ja nisam probala baklavu na tim mjestima koje preporučuješ, već u slastičarnici Hafiz Mustafa.
Meni se također ona sa pistacijama nije dopala.
Ja sam probala sa bademom i bila je san snova. Probala sam i od lješnjaka i čokolade i bile su predivne.
Jako su mi se svidjeli oni njihovi pudinzi i lokumi ali oni sa štaubom. Kokos ih nekako osuši.

Reply
anamarija 11/05/2013 - 8:47

Joj, ubila bi se sad! Poreh Hafiz Mustafe sam prolazila svaki dan i tamo sam probala odličan lokum, ali baklavu nisam! Badem i lješnjak u baklavi – obožavam.

Reply
Mateja 10/05/2013 - 16:24

Vidis ja inace ne volim baklave, i najbolja od pistacia mi je bila u gulloglu 🙂 a najbolja od čokolade i pistacia u Ali Usta, tamo su mi bile bas jako fine 🙂 baci pogled 😉
http://msbakery01.blogspot.com/2013/04/slatko-slani-istanbul.html

Reply
anamarija 11/05/2013 - 8:47

Joj, meni Gulluoglu nikako nije sjeo 🙁 Super su ti fotkice!

Reply
Ivana 12/05/2013 - 2:08

Hahahahah… cak sam ti napisala na FB postu… cuvaj se baklava od ovcijeg loja… I tvoja fotografija me neverovatno podseca na jednu moju dok jedem baklavu… neopisivo su grozne.

Reply
anamarija 30/05/2013 - 19:14

Jel’da – užaaaaaas ツ

Reply
Petra Martinjak 13/05/2013 - 8:55

Da i ja sam imala taj problem, pa sam se prebacila na sutiljaš.

Reply
Neva 14/05/2013 - 9:15

Imaš takve turske baklave u Arena centru, u onom dućanćiću sa egzotičnim začinima i čajevima, a bilo je i u Tkalči u Lokmi, onoj turskoj fasteriji. Meni isto od pistacija nisu bile dobre, ali imali su od čokolade, oraha i lješnjaka koje su mi bome bile bolje od naših. Ne bi čovjek vjerovao da baklava s čokoladom može biti dobra 🙂

Reply
anamarija 30/05/2013 - 19:12

Probala sam ove zime tu u arena centru, s lješnjacima mi je bila izvanredna! Hvala na prijedlozima! ツ

Reply
karmela bojić 06/06/2013 - 9:59

Kad budete htjeli probati baklavu da Vam nepce uživa u dovoljnoj slatkoći i sa dosta oraha, javi te mi se!!! Nemorate ići u Istanbul, odmah u Zagrebu je probate.

Reply

Leave a Comment