Istanbul No. 4: Pokoja o baklavi

Igra asocijacija:

Istanbul – Bazar, Aja Sofija, za?ini, rahat lokum, baklava, Europa-Azija, Orhan Pamuk, sultan…

Ništa revolucionarno, sve ve? vi?eno, ali samim tim ništa manje zanimljivo.

Dio mog silnog veselja prije puta bila je upravo kraljica svih preslatkih kola?a: baklava. Sanjare?i o trenutku kad ?e moje nožice (ovo je ve? ozbiljno tepanje samoj sebi) zakora?iti istanbulskim ulicama, ve? sam vidjela kako ?e me na svakom kantunu (ili ajmo jedan turcizam: ?ošku) dozivati pladanj tog grijeha uronjenog u šerbet. Naravno, pitanje državne važnosti tipa baklave nikako se ne može prepustiti slu?aju; prije puta sam svakako htjela provjeriti nezaobilazna mjesta za degustiranje baklave i na kraju od toliko preporuka više nisam imala pojma gdje da potražim mitsku najbolju baklavu u Istanbulu. Eh.

Me?utim, jedno je ime stalno iskakalo u svim Google pretragama i vodi?ima: Gulluoglu. Jedna od najboljih baklava u gradu, tradicija, najfinije tijesto, pistaciji, lješnjaci, mlije?na baklava… Svašta nešto divno napisaše o tom lancu prodavaonica baklave. I malo sam se pribojavala da bi me mogla uhvatiti pretjerana euforia pa da ?e sav taj še?er na kraju završiti negdje oko mog struka/bokova i svih mjesta koja se lako popune.

Prvu istanbulsku baklavu nas smo ?etiri pojele na Velikom bazaru,  na mjestu na kojem su me nakon što sam pitala gdje je WC, uputili u ovom smjeru:

Nije obe?avalo baš, ali povratka više nije bilo. ?injenica da me ispred ?ekaju njih tri ipak mi je ulila kakvu-takvu nadu da ?u opet ugledati svjetlo dana kad iza?em iz tog hodnika.

Za razliku od WC-a, baklava je bila sasvim dobra (naknadno sam shvatila da je razlog tomu taj što su je donijeli odnekud drugo). Svejedno, nadala sam se ne?emu mekšem. Kako smo tek po?eli, bila sam uvjerena da nas THE baklava tak ?eka.

 

Nave?er, ve? blago zabrinuta što nisam vidjela ni B od baklave kakvu sam zamislila, na Egipatskom bazaru ugledah nešto što obe?ava. Baklava svih vrsta na sve strane, a meni najzanimljivije one zelene od pistacija.

 

Sjele nas tri i zagrizle kad ono…  Neopisivo… Ali ne dobro nego loše. Jedva sam progutala taj komad, pripisala cijeli problem ?udnim pistacijima i otišla u hotel s nadom u neko bolje baklavasto sutra.

Sutradan oti?osmo u Azijski dio. Prošetale se malo, tek toliko da možemo re?i da smo bile u Aziji, nešto prigrizle i putem nazad na trajekt, odjednom mi se ukaže Gulloglu! Puna euforije probah komadi? baklave s lješnjakom, u?inila mi se ok, kupim par komada za nas ?etiri i pobjedonosno iza?em van.

Kad u hotelu sasvim drugi izraz na licu…

Opet isti onaj grozni okus kao i kod one prve vizualno primamljive, a tako nejestivebaklave. Puknuti od smijeha ili zaplakati od jada… Pitanje je sad. Nije mi se ?inilo da bi ni od jednog ni od drugog bilo neke koristi pa sam se okrenula Googleu (opet, iako me on u taj problem i uvalio) i nakon malo ?a?kanja ustanovila povijest bolesti: loj.

Naime, po onome što sam uspjela proguglati (a ako griješim neka me netko kompetentniji ispravi), najcjenjenije se baklave u Turskoj ne rade s maslacem nego s lojem.  Uzalud vam trud svira?i, moj nos na to nije navikao. A ni nosevi mojih suputnica. Mislim da je bolje da ne prenosim sve epitete kojima su po?astile ove zapravo nedužne baklave. (tko je nama zapravo kriv što ne volimo loj?)

I koji je lijek? Pa, na?eš jednu malo manje renomiranu baklavu (npr. u Cafe Mesale)  i strusiš je od po?etka do kraja.

 

0 Comments

  1. Eni

    Ja nisam probala baklavu na tim mjestima koje preporučuješ, već u slastičarnici Hafiz Mustafa.
    Meni se također ona sa pistacijama nije dopala.
    Ja sam probala sa bademom i bila je san snova. Probala sam i od lješnjaka i čokolade i bile su predivne.
    Jako su mi se svidjeli oni njihovi pudinzi i lokumi ali oni sa štaubom. Kokos ih nekako osuši.

  2. Vidis ja inace ne volim baklave, i najbolja od pistacia mi je bila u gulloglu 🙂 a najbolja od čokolade i pistacia u Ali Usta, tamo su mi bile bas jako fine 🙂 baci pogled 😉
    http://msbakery01.blogspot.com/2013/04/slatko-slani-istanbul.html

  3. Ivana

    Hahahahah… cak sam ti napisala na FB postu… cuvaj se baklava od ovcijeg loja… I tvoja fotografija me neverovatno podseca na jednu moju dok jedem baklavu… neopisivo su grozne.

  4. Da i ja sam imala taj problem, pa sam se prebacila na sutiljaš.

  5. Imaš takve turske baklave u Arena centru, u onom dućanćiću sa egzotičnim začinima i čajevima, a bilo je i u Tkalči u Lokmi, onoj turskoj fasteriji. Meni isto od pistacija nisu bile dobre, ali imali su od čokolade, oraha i lješnjaka koje su mi bome bile bolje od naših. Ne bi čovjek vjerovao da baklava s čokoladom može biti dobra 🙂

  6. karmela bojić

    Kad budete htjeli probati baklavu da Vam nepce uživa u dovoljnoj slatkoći i sa dosta oraha, javi te mi se!!! Nemorate ići u Istanbul, odmah u Zagrebu je probate.

Leave a Comment