Pantarul – počelo je!

Mislim da je ovo prvi naslov u svih ovih sedam godina otkako pišem blog  kojem sam osjetila potrebu na kraj nalijepiti uskli?nik. Šifra L’Oréal:  on to zaslužuje.

Duboko vjerujem u onu ‘Prvo sko?i pa reci hop’ pa volim puno toga odraditi u tišini. Tako je bilo s restoranom, a i s knjigom koja uskoro dolazi. O njoj uskoro. Nadam se da se ne?ete razo?arati što je na redu još jedan post bez recepta, ali kuhinje i dalje nema, a s obzirom na to da Zoran i ostala ekipa u Pantarulu tako dobro kuha, da vam pravo kažem, nema ni puno potrebe [a još manje vremena!] da kemijam.

image_8

Opet ravno u glavu: otvorili smo. Krenuli smo u petak bez neke velike pompe, samo smo otvorili vrata našega restoran?i?a [kako mu od milja tepam iako nije baš sitan] i nadali se najboljem. I najbolje se u petak i dogodilo. Ljudi su vidjeli svjetla i malo pomalo restoran se napunio.

Najdraže od svega mi je što se napunio doma?ih ljudi – nevjerojatno je dobro vidjeti poznata lica, nasmijana, s ?ašom vina u ruci i punim pjatom pred sobom – kako se smiju, gestikuliraju, grickaju (?esto i iz istog pjata), pokušavaju smiriti djecu koja tr?e na sve strane – i na kraju ti pruže ruku i po?u sretni i zadovoljni.

image_10

I ne samo da se napunio u petak nego i svaki dan nakon petka. Neki su nam bili ve? i dva ili tri puta, drugi su ve? rezervirali stol za ženski izlazak, proslavu diplome ili ve?eru u dvoje, ali svi su nas u?inili jako jako sretnima. Posla ima puno, nas je još uvijek malo i to nije lako sve odraditi, ali ekipa se hrabro drži – u kuhinji, u sali i u backstageu (zakulisju ako vam je draže po hrvatski) gdje se peru tanjuri i gdje se odvija sva drama [i o tome nekom drugom prilikom].

Svaki se dan pe?e doma?i kruh; drniški pršut i konavoski sir iz ulja su u niskom startu na šanku; zaljeva se za?insko bilje posa?eno u arlama; poliraju se ?aše i svaki dan na plo?i osvane nova dnevna ponuda iz naše kuhinje.

6

Treba još malo vremena da se emocije i dojmovi slegnu pa ?e biti i poneka anegdota i suvislija pri?a. Svima koji su bili još jednom puno hvala, a za ostale se nadam da ?e ih put jednom nanijeti k nama. Feels like home.

14 komentara

  1. rado bih došla! jednom…kad me put nanese u Dubrovnik 🙂

  2. Petra

    Puno srece (a trebat ce) vam zelim!!! Nadam se i navratit ovog ljeta iz naše Pelješke baze 🙂

  3. Bravo ! Iskrene čestitke na otvorenju i jako mi je drago da je ovako dobro i krenulo. Restoran je krasan, ponuda obećava, sigurna sam da će i dalje biti ovako puno i da će vam se sav rad i trud vratiti. Čim dođem u Dbk dolazim sa svojim curama. Veseli me da je grad dobio ovakvo mjesto !

  4. bravo, bravo, …čestitam..jako me veseli naročito što je start tako dobar….neka tako bude uvijek…želim ti još nekoliko takvih restorana u dbk…od srca …navratit ću 🙂

  5. cestitke od srca! i puno srece i uspjeha.. znam kako je, i ja sam bila u restoran-biznisu dugi niz godina.. ako ikad budem prolazila tvojim krajevima obavezno cu svratiti =)))

    p.s. odakle ideja za ime? =)))

    • Hvala puno! Trebat će puno sreće i puno rada, ali trudit ćemo se. Pantarul znači “vilica” na dubrovačkom, a palo mi je na pamet onako bezveze pa mi se s vremenom sve više i više sviđalo 🙂

  6. Ivana

    Srce mi se odmah napunilo kad sam vidjela da nudite drniški pršut (jer vučem korijene iz tog predivnog podneblja)! Sad ste mi još draži!!

  7. Marija Buric Trojanovic

    OVO IZGLEDA JAKO LIJEPI SVAKAKO CU VAS POSJETIT

Leave a Comment